Prof. dr.sc. BOŽO TEŽAK (1907-1980), fizikalni kemičar, pionir informacijskih znanosti u Hrvatskoj, prvi organizator civilne zaštite u gradu Zagrebu
 

bibliografija                                            engleski/english


 








Prof. dr. sc. Božo Težak rođen je 27.07.1907. godine u Varaždinu, a umro 16.05.1980. u Zagrebu. Osnovnu naobrazbu kroz osnovnu školu i realnu gimnaziju stječe u svom rodnom gradu, a na studije dolazi u Zagreb, gdje je 1930. godine diplomirao kemiju na Tehničkom fakultetu. Godine 1930/31. boravio je na University College u Londonu, gdje ga Profesor F. G. Donnan, radovima na stvaranju taloga barijevog sulfata, usmjerava u područje fizikalne kemije elektrolitskih otopina, koje je postalo njegov temeljni znanstveni zadatak, a kasnije i znanstveni zadatak njegovih učenika.

    Po odsluženju vojnog roka, od 1932. do 1936. godine, službovao je kao ingenieur građanskog reda u Vojno-kemijskom zavodu Obilićevo, gdje je – protivno svim pravilima i usprkos izričitim zabranama, uspio stvoriti uvjete za znanstveni rad, te uputio u proizvodnju civilnu masku M33.

    1937/38. godine upravitelj je pogona Gradske plinare u Zagrebu.

    Godine 1938. gradi Školu za civilnu zaštitu na zagrebačkom Ksaveru (danas Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada HAZU), gdje od 1941. do 1945. godine radi u Gradskom laboratoriju kao inženjer-kemičar, baveći se skoro ilegalno znanstvenim radom.

    Doktorat kemijskih znanosti postiže obranom disertacije pod naslovom: “Istraživanje taložnih struktura barium sulfata” u Ljubljani 1945. godine kod profesora Maksa Sameca. Rješenjem Ministarstva zdravstva postavljen je 1945/46. za docenta na Farmaceutskom fakultetu, a od 1945-1948. bio je također upravitelj Zavoda za zaštitnu tehniku. Od osnutka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta izdvajanjem iz Mudroslovnog fakulteta, 1946. godine redoviti je profesor na Kemijskom odsjeku. Osnovao je Fizičko-kemijski zavod i bio njegovim prvim predstojnikom, te je, pokazavši se aktivnim kao nastavnik, znanstvenik i organizator, ostavio snažan pečat na razvoj te ustanove. Nastavnu djelatnost ostvarivao je kao nositelj kolegija:

    i kao mentor pri brojnim diplomskim i magistarskim radovima, te disertacijama.

    Počevši od svojih studentskih dana, kada je već na III. godini studija radio kao asistent na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, svoj je znanstveni interes, a kasnije i cijeli znanstveni opus, Božo Težak posvetio istraživanju ravnoteža na granicama faza izmedju ionskih kristala i elektrolitske otopine (čvrsto/tekuće), procesa koloidne stabilnosti, koagulacije i peptizacije.

    Njegova istračivačka grupa poznata je sredinom XX. stoljeća kao 'Zagrebačka škola koloidne kemije', iz koje je proisteklo pedesetak znanstvenika. Božo Težak organizator je prvih velikih Ljetnih škola i konferencija u Hrvatskoj, koje okupljaju znanstvenike iz cijelog svijeta s područja fizike i kemije međufaza, i na kojima su se, nakon dvadesetgodišjih rasprava na međunarodnim Faraday Society Discussions, sve više počela prihvaćati stanovišta koja je zastupao B. Težak. Veliko i kompleksno područje taloženja dobilo je u radovima B. Težaka i suradnika suvremenog sistematičara i sintetičara. Takva su istraživanja podloga za novu znanstvenu i praktičnu obradbu u tehnologiji, medicini, farmaciji i ekologiji.

Objavio je:

    većinu u Croatica Chemica Acta, Zeitschrift für Physikalische Chemie, Kolloid Zeitschrift.

    Broj citata znanstvenih radova prema Science Citation Index za razdoblje od 1961. do 1990. godine iznosi 1084. Medju najvažnijim radovima smatraju se:

    Obavljao je dužnosti: dekana PMF, bio je članom Senata Sveučilišta, voditelj Centra za postdiplomski studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti, predsjednik Asocijacije naučnih unija (kao predsjednik afirmira potrebu djelovanja znanstvenika u toj nevladinoj asocijaciji povezujući se s opće-svjetskim sustavom znanstvene svijesti (ICSU); prvi je, a kasnije sve do svoje smrti, i počasni predsjednik Unije kemijskih društava Jugoslavije, predsjednik Društva za informatiku Hrvatske, direktor Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu i Internacionalnog referalnog centra o opremi za obradu informacija.

    Bio je članom brojnih strukovnih društava, hrvatskih i medjunarodnih - Hrvatskoga kemijskog društva od njegovog osnivanja 1926. godine (njegovim je predsjednikom 1952.-1953. godine), Društva nastavnika i suradnika Sveučilišta, visokih škola i znanstvenih ustanova SR Hrvatske, American Chemical Society, American Documentation Institute, Association of Special Libraries - London, The Faraday Society - London, Deutsche Bunsen-Gesellschaft, Kolloid-Gesellschaft, The Chemical Society - London, American Society for Information Science, te članom Redakcijskog savjeta u Current Abstracts of Chemistry and Index Chemicus – Philadelphia.

    Tijekom boravka u Londonu (1930/31.), imajući na raspolaganju bogate znanstvene knjižnice, spoznao je značaj organiziranog prilaza znanstvenoj literaturi. Knjižnični fond Fizičko-kemijskog instituta i Hrvatskoga kemijskog društva objedinio je 1946. godine, osnivanjem Zavodske biblioteke koja je prerasla u otvorenu, svim potencijalnim korisnicima dostupnu Centralnu kemijsku biblioteku, danas jednu od sedam strukovnih knjiznica Prirodoslovno-matematickog fakulteta, koju koriste kako istraživaci Sveučilista, tako i djelatnici i suradnici raznih znanstvenih instituta, ali i privrednih organizacija. Time je jedan Zavod, odnosno njegova zavodska knjižnica, postala neosporno centralna točka i jaka veza znanosti i privrede.

    Djelovao kao veliki organizator:

    medju inicijatorima je i osnivačima:     osnovao je:     Za hrvatsku znanost posebno je važan njegov rad na izdavačkoj djelatnosti, gdje je djelovao kao glavni i odgovorni urednik časopisa:     Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: Orden rada II. reda FNRJ (1957.), Plaketa ‘8. svibnja 1945’ povodom 25. obljetnice oslobodjenja Zagreba (1970.), Plaketa Instituta ‘Ruđer Bosković’ povodom 20. obljetnice njegovog osnivanja (1970.), Plaketa Fakulteta ekonomskih nauka Sveučilišta u Zagrebu povodom 50. obljetnice njegovog osnivanja (1970.), Plaketa Tehnološko-metalurskog fakulteta Univerziteta u Beogradu povodom 50. obljetnice osnivanja, Plaketa za realizaciju postdiplomskog studija iz muzeologije Sveučilišta u Zagrebu povodom 5. obljetnice osnivanja (1976.), Priznanje Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada za značajan doprinos u osnivanju i organizaciji rada Instituta povodom 30. obljetnice osnutka (1978.), Priznanje Hrvatskoga kemijskog društva, Sekcije za Istru i Rijeku, za osobito zalaganje i unapredjenje Društva (1978.), Plaketa Instituta ‘Rudjer Boskovic’ predavaču na 5. Ljetnoj konferenciji ‘Kemija medjupovršina čvrsto/tekuče’ povodom 10. obljetnice održavanja (1979.), Zlatna plaketa Instituta ‘Rudjer Boskovic’ povodom 30. obljetnice osnutka (1980.) (posmrtno), a posebno treba izdvojiti Nagradu za zivotno djelo SR Hrvatske (1970.). B. Težak i K. Weber, kao jedini znanstvenici iz tadašnje Jugoslavije, sudjeluju na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. godine; Božo Težak s izlošcima znanstvenih istraživanja “Zagrebačke škole koloidne kemije”.

    U radu prof. dr. sc. Bože Težaka ističe se dosljedna crta povezanosti znanstvenoga i stručnog rada s društvenom odgovornošću za razvoj cjeline svih aspekata ljudske civilizacije: od rješavanja problema u školstvu do organizacijskih udjela u situacijama koje proživljava nacija i smatra da je u vrijeme razvitka zemlje najvažniji priključak na suvremene tijekove znanosti, jer: cit.: (B.T. 1948) “... u naše vrijeme kad tako lahko nestaju ljudi i stvari, ima vrednota koje skoro netragom nestaju, kao i onih, usprkos svih rušenja, koje ostaju. Takav red stvari predstavljaju znanstveni radovi.”

    Posebna je osobna značajka profesora Bože Težaka njegova nesebična ustrajnost u znanstvenom djelovanju u Zagrebu, dakle u ovoj našoj sredini, koja često nije pokazala dovoljno razumijevanja za širinu njegovih pogleda i zahtjeva. Imao je teških i bolnih razdoblja u svome životu, ali ih je uspio savladati čvrstinom svoga stava, neumornom djelatnošću, oslanjanjem na obitelj, prijatelje i kolege, kao i vjerovanjem u pozitivne snage društva, a posebno mlade generacije. Značajno je, da je svo svoje znanje i iskustvo, koje je stekao intenzivnim kontaktiranjem s inozemstvom, uvijek stvaralački primijenjivao u naše prostore i na naše prilike. Izvanredan opus njegovog znanstveno-organizacijskog rada teško je procijeniti. Magično u njegovoj osobnosti prvenstveno je njegov humanizam, vizionarstvo i ogromna kreativnost. Njegov mladenački polet i bespoštedna borba za znanstvene principe dokumentirane javnosti rada i kritike često rezultira nestrpljivošću i osudom prilika i inertnih ljudi u nas. No, borio se beskompromisno za nove ideje i nove teme. Jednom rječju, bio je veliki organizator znanosti, počevši od najmodernijeg opremanja laboratorija, eksperimentalnog rada, do sudjelovanja u mnogim osnivačkim, organizacijskim, upravnim i radnim odborima na Sveučilištu i oko njega (šesdesetih godina sudjelovao je u radu dvadeset različitih odbora). Tijekom decenija budno prati sva zbivanja na medjunarodnom planu, u brizi za cijeli svijet zanima se i aktivno sudjeluje u radu Medjunarodne unije za čistu i primjenjenu kemiju, sudjeljuje u osnivanju Evropske federacije kemijskih društava potičući aktivnost naše zemlje, naših kemičara u toj Federaciji, potičući našu medjusobnu suradnju, ali i suradnju sa znanstvenicima širom svijeta, čvrsto vjerujući da se zajedništvo ne mora zasnivati na suglasnosti, već prvenstveno na smislu za medjusobno poštovanje, za poštovanje osobnosti i razlika. Kao životni credo prihvaća znanstveni pristup i istraživački rad, povjerenje i javnost rada, u spoznavanju i mijenjanju svijeta u kojem živimo, bez obzira na nacionalne i ideološke granice. Uvijek mu je u središtu interesa znanost u općem značenju te riječi i njezina uloga u razvoju ljudskog društva. U znanosti je nalazio glavnu motornu snagu razvoja ljudske civilizacije, pa unapredjenju znanosti i organizaciji znanstvenoga rada posvećuje glavninu svojih bogatih sposobnosti. Kao plemeniti čovjek, beskompromisan borac, učitelj, znanstveni radnik i prethodnik vremena u kojem je živio, nesebičan, skroman, pun entuzijazma, kreativnosti, energije, požrtvovanja i poštenja, snažno je i uporno koračao uvijek postavljenom cilju, ne bojeći se nepoznatoga i ne mareći što je tako često jedini putnik, daleko ispred svoga vremena, svjestan potreba sredine u kojoj je predano djelovao, često je nailazio na otpore i nerazumijevanje, no čvrsto uvjeren u ispravnost svojih pogleda nije se nikada pokolebao, već se snažno borio za ideale u koje je iskreno vjerovao. Čvrsto vjeruje da sve uzvišene etičke i moralne vrijednosti koje određuju čovjeka kao ljudsko biće, u znanosti nalaze prirodni okvir za ostvarenje, da bi se iz znanosti i putem znanosti prenosile na ljudsko društvo u cjelini. Isto tako, smatra da je znanost, duboko humana, i u neprestanom traganju za istinom, poštujući u najvećoj mogućoj mjeri javnost, slobodu i odgovornost u djelovanju pojedinaca ili skupina, i gradeći na tim osnovama povjerenje, univerzalni most koji spaja i neprestano približava ljude i narode u ovom tako razjedinjenom svijetu.

    Golemo djelo profesora Težaka još ni iz daleka nije dovoljno sagledano, pa ostaje trajni zadatak interpretacija i daljnji razvoj njegovih fundamentalnih doprinosa teoriji knjižničarstva, dokumentacije, informacijskih, komunikacijskih i organizacijskih znanosti, muzeologiji, arhivistici, znanosti o znanosti, metodologiji obrazovanja, razvoju interdisciplinarnih sustavnih pristupa. Razumijevanje uloge male zemlje i znanstvenika u njoj, u svjetskom sustavu razmjene znanja ostaje trajni istraživački zadatak.

    Suvremenici su rekli o njemu, da je bio zanesenjak istine i vjere u moć znanosti, čovjek koji je strasno volio ono što je radio, a kao pedagog za sve suradnike i studente bio je humanist i učitelj, jednostavno “profesor”.
 

    U izradi stranice (koja je još u tijeku) korišteni su tekstovi:

    Zahvaljujem se prof. dr. sc. Đurđici Težak za svesrdnu pomoć i sugestije.
Posljednje promjene: 22. 05. 2000.                            Stranicu izradila mr.sc. Vesna JADRIJEVIĆ